KAKO ČUTI?

Arapska poslovica kaže da čovjek napreduje kao stablo:                    ljudi ga okružuju dok je pokriveno plodovima, ali čim plodovi otpadnu, ljudi se razilaze u potrazi za boljim stablom.

Čovjek nije ukrasno stablo obasuto cvjetovima kojemu bi se ljudi divili.

Kakvi su čovjekovi plodovi da se ljudi okupljaju oko njega, da žele biti u njegovoj blizini?

Jučer smo kazali kako bi nam riječi morale sadržavati radost, ljubav, mir, nadu, svjetlo, blagost, dobrotu.

Ista takva moraju biti i naša djela.

No, čini mi se da je važnije postaviti pitanje: kakvo sam stablo? Jer po plodovima se raspoznaje i vrsta stabla. Plodovi mogu biti različiti, no sigurno je: ako je stablo dobro bit će i plodovi dobri.

Kakva sam vrsta stabla? Pitanje me vraća Ocu nebeskom, mojem Stvoritelju koji me stvorio, zasadio tu gdje živim, gdje sam okružen ljudima koji su možda često nestrpljivi i otkidaju zelene plodove ili sam napušten što nemam plodova. Naviknuo sam se da me okolina hrani onime što me truje i tako me polako pretvara u neko drugo stablo: bombardira me svojim vrednotama i tako gubim sluh za Boga i njegove stvari.

Jednom je neki Indijanac šetao sa svojim prijateljem bijelcem najprometnijom ulicom. Najednom zastane i kaže svojem prijatelju: "Stani, tiho, čuješ li cvrčka?" Na to mu prijatelj odgovori: "Kako u toj galami u kojoj se čuju automobili, škripa kočnica, možeš čuti cvrčka? "Indijanac se približi jednom zidu i u pukotini nađe cvrčka. Kad je to bijelac vidio, odvrati: "Kod vas primitivnih naroda nije ni čudno što u gradskoj vrevi čujete kakvu životinjicu; mi civilizirani ljudi ne možemo više čuti nešto takvo". Indijanac će na to: "Nije točno, moj prijatelju! Potom uzme kovani novčić i baci ga na nogostup. Istog se trena ljudi oko njih okrenu i tad će Indijanac: "Vidiš, taj novčić nije bio ništa glasniji od cvrčka, a ipak su ljudi odmah čuli taj zvuk". Radi se o tome što smo naviknuli slušati, na koju smo vrstu zvuka naviknuli svoju nutrinu.

Tako je to s nama. No, ako se trudimo okretati svoju nutarnju antenu prema Bogu i njegovim stvarima, tada ćemo u sebi čuti njegov glas usprkos svim zaglušujućim glasovima svijeta, tada ćemo biti pozorni i tankoćutni prema njegovom Duhu u sebi i tada ćemo kao Božje stablo donositi i Božje plodove, a to su plodovi Duha                                Stjepan Harjač