Ivana je prelijepa mlada djevojak. Pametna i uspješna. Već neko vrijeme zaposlena i voli svoj posao.

U Zorana se zaljubila na prvi pogled. Opčarao ju je njegov glas, izgled, njegov nastup čovjeka sigurnog u sebe. Sve na njemu svidjelo joj se. Nije joj smetala ni razlika u godinama, iako je on stariji od nje čak četrnaest godina. Rekao joj je da je slobodan, da se nikada nije ženio jer nije našao još uvijek ljubav svog života....do sada....

I on je zavolio nju. Njihovi zajednički trenuci uvijek su bili prepuni romantike, nježnosti, zajedničkih planova o budućnosti, o gradnji kuće, o bebi....

Želio je bebu s njom..... Ona je bila odabranica njegovog života.... puno puta joj je to u naletu strasti rekao tiho na uho... I ona je voljela njega svim srcem i ničeg nije bilo što bi moglo uništiti njihovu sreću.....

Nakon godine i pol ove predivne i romantične veze, ona je napravila test na trudnoću..... Pozitivan.... Srce joj je kucalo kao ludo... Sve joj je izgledalo kao nestavaran san... Ostvarenje svih njenih želja... Nježno je milovala trbuščić sa ljubavlju kakvu samo majka može imati prema nerođenom čedu... tepala mu najljepše riječi..... i jedva je čekala da ljubavi svog života...... ocu njenog djeta.... saopći ovu najradosniju vijest...

Uzela je nestrpljivo mobitel u ruku i utisnula drhtavom rukom njegov telefonski broj.... Nije mu htjela reći ovakvu novost preko mobitela....htjela ga je gledati u oči....vidjeti radost u njegovim očima....onu istu strast kakvu je osjećala i u njegovom zagrljaju..... htjela da tog trenutka kada mu kaže da on bude najsretniji čovjek na svijetu.....

Nije bila vozač pa je zamolila prijatelja da ju poveze u grad gdje on živi..... nije mogla dočekati da on dođe k njoj..... Odlučila ga je iznenaditi......

Prijatelj ju je čekao u obližnjem kafiću, dok je ona sigurnim, ponosnim i čvrstim korakom koračala prema kući u koju ju je već puno puta bio doveo..... Zvao je to njihovim domom.... a sad će to biti dom njihove male obitelji.... Gotovo da je mogla čuti cupkanje malih dječjih nogica po betonskim pločama u dvorištu..... i smijeh koji se orio dvorištem.....

Zvoneći na vrata, prenula se iz tog svog sna..... Morala se spustiti u stvarnost  da bi  mu rekla ovu lijepu vijest..... Njihovo dijete.... Plod njihove ljubavi......

On je iznenađeno stajao iz poluotvorenih vrata, bez riječi, nije se nadao da će ju ugledati.....

Ona, jednostavno nije shvaćala čemu tako iznenađen pogled..... pa toliko puta je već bila ovdje da se osjećala kao doma.....

Prošla je pokraj njega.... i gotovo da se srušila.... U dnevnom boravku, u kućnoj garderobi stajala je njoj nepoznata žena. Lijepa i mlada...... njegova žena.... doduše nevjenčana, ali već sedam godina s njim u ozbiljnoj vezi.... i pred brakom.... saznala je iz njezinih riječi toga dana.......

Bila je previše ranjena skupljajući krhotine svojih snova..... da bi mogla uopće shvatiti što se dogodilo.... On, njezin Zoran.... njezina ljubav..... nije bio slobodan..... s njom je gradio budućnost i dom..... a već je imao dom sagrađen.......

A beba..... Što s bebom? Prvi osjećaj je bio da treba iz sebe izbaciti i najmanji trag njegove prisutnosti...... Odmah se naručiti kod liječnika i dogovoriti pobačaj........ 

Onda, ipak, budeći se u jutro,  rukama još uvijek milujući svoj trbuh i čedo u njemu..... shvati..... da je njena ljubav tu.... u njenom trbuhu.... i donijela je odluku.....Ona i njezino dijete biti će obitelj.... A on ako želi...... vrata će mu biti otvorena..... ona ih nije zatvorila......