Na strmom dijelu dvorišta narasla je visoka trava. Treba je pokositi, baš i nije lako. Oštra kosa reže travu, kad odjednom jež. Pobjegao jadan, ali što je to... U rupi šest malih kuglica. Pa to su mali ježići! Što ćemo sad s njima, gdje je mama jež i da li je ozlijeđena? Nema je, pobjegla je. Stavimo ježiće u kutiju i odlučimo čekati noć, možda se vrati po njih.
Preslatki mali ježići stisli se u čošak kutije, boje se, puštaju zvukove... vratite nam mamu!
Došla je večer. Ježiće smo odnijeli tamo gdje im je bila kućica. Sakrili smo se i čekali. Ubrzo zvukovi. Mama jež zove ih, a oni se javljaju. Našoj sreći nema kraja.
Nismo ih uznemiravali, pustili smo ih da odu. Najvažnije je da ježica nije ozlijeđena. Eto došla je po njih. Sve je dobro završilo. Sretna sam uvijek kad se toga sjetim.
bglavac
edin.kecanovic
