Povezani strašću  koja nas u tom trenutku veže, ne shvaćamo da je to samo jedan tren, da vatra kako brzo zaplamti, još brže gasne.

Da bi vatra gorjela vječno, neprekidno na nju treba "nabacivati" nove klade. Na, žalost, tjerani životnim nedaćama, svakodnevnim brigama, često nam na ognjištu ostane samo malo žara.

Trudimo se tada raspiriti tu vatru, no više "nabacivanja klada" često dovodi do toga da se vatra zaguši. Stoga moramo vrlo oprezno postupati, ako želimo, da nakon što se vatra gotovo ugasi, ponovno plane.

Na kraju, ukoliko ne uložimo silan trud, volju i ljubav, shvatimo da je sve samo iluzija. Ne postoji vječna vatra, osim možda  "u paklu".