Gledala sam te,očima nevidljivim, dok si u košuljici duše svoje,sanjala o otkinuću od svih,i uranjanju u vlastiti san željene slobode..Čekala sam, da sve suze operu tvoje srce,od svega, što nije tvoje,čak i od tvojih vlastitih okova, koje si sama sebi sačinila..Ti nazva košuljicu svoju kukuljicom, a ja vidjeh u njoj predivnu metanoiu,preobražaj,novi tvoj lik, koji će sa čistom dušom djeteta zaživjeti letom predivne leptirice..Ja te nisam mogla osloboditi iz vlastite vezanosti..Samo sam dotaknula tvoju usnulu dušu i šapnula,da te spone, od nježne svile sačinjene,možeš sama raskinuti..I ne mogu te čuvati kad poletiš u beskraj nebeskih cvjetova..Mogu samo biti vjetar,koji će ti donijeti miris tame,da prepoznaš trenutak svoga otprhnuća..Uz tebe,u svakom trenutku, bit ću baš to..samo dah kojeg mirisom dotičeš,i cvijet, na kojeg umorna dolijećeš..