Ponovo mi kažu da mi ide pisanje bajki..A ja uporno pokušavam ukazati da je moj maleni vilinski život stvarnost, a zemaljski život ispisana bajka..Vi moj život zovete bajkom,a ja vaš život zovem tako..Pa kako da se sastanemo? Ja, malena, ljubim i živim, dišem i imam srce uronjeno u još veće,najljepše srce..Pa kako ne možete osjetiti da postojim...Eno,ona tamo,ona Wendy,uporno, kao naš prijatelj Don Kihot, bori se protiv onih koji hoće moj život smjestiti u besmisao..A ja...ja tu Wendy malo po malo pretvaram u potpunu sebe..Uzimam joj to oružje iz ruke kojim hoće pokazati..To koplje, koje nam je don kihot davno ustupio..I učim je,da samo održi svoje srce vjernim i čistim..Koliko može u ovom vašem "bajkovitom svijetu"..Gledam je u vrtu, u šumi, kako nas traži..I nasmiješim joj se kad me hoće uslikati..Samo zato da vam prenese spoznaju, da smo tu..oko vas..Jedini način da nas vidite..je dječje srce u grudima..