Zašto bi napredovao, mislio sam, kad mi je bio dobro, bio sam zapravo jako skroman i slutio sam velike probleme. Eto, jel vidite sad, gdje sam mogao odbiti Vladu, kad mi je sve pružio u životu.

Vlado je izvadio pištolj iz ladice i rekao mi ozbiljnim glasom:

-Ubiti ću ga!Neće on mene ucjenjivati, jel kužiš stari moj?

Kako sam to mogao kužiti kad nisam znao razlog prijetnje a niti razlog mogućeg ubojstva.

 -Ti ćeš mi biti pokriće ako nešto krene po zlu, ali ne brini, ti znaš da ja do nikoga ne držim kao do tebe. Vjerujem ti više nego rođenom bratu. Jesi li uz mene?

Samo sam procijedio:

- Dati ću sve od sebe.

I dao sam.

Ubio ga je iste večeri na parkiralištu ispred njegove kuće, pokušavao je pobjeći kad ga je vidio, ali faktor iznenađenja je bio na  Vladinoj strani. Dva metka u glavu i bio je gotov. A meni ga je bilo gotovo žao. Gledajte, tip mi ništa nije učinio i što sam ja imao s tim.

Ne mogu reći da sam pri tom uživao jer nije isto tuči se bez razloga ili možda s razlogom ali...... namjerno i s ciljem pucati iz pištolja. Nikada nisam imao namjeru ikoga ubiti i volio bih da je to učinio šakama, a ne ovako hladnokrvno. Ja se volim tuči i volim kad mi žrtva pruža otpor, postoji nešto kukavički u tome da pucaš u nekoga i ubiješ ga a da on o tome pojma nema. Mislim, nisam vam ja kriminalac takvoga kalibra, ja sam mali sitni uličar sa vatrom u rukama. Postoji neka hladnoća u tome, da ne kažem nastranost i totalno zastranjenje a ja vam nisam takav. Ja volim davati sve od sebe, a ovo sa pištoljem bilo je daleko od toga. To vam nisam bio ja.

Vlado je s njim imao neke nesređene račune ali kao što sam vam rekao on nikad nije imao muda za odrađivanje velikih poslova, za to sam mu služio ja.

Rekao mi je da se riješim pištolja i da o svemu šutim ali ako mi slučajno zakuca policija na vrata, da ništa ne brinem on će sve to srediti.

Opet sam mislio, a zašto bi meni zakucali? Tko je ubio ja ili on? Ja sam samo bio promatrač kukavičkog čina i ništa više.

Iste večeri su me uhitili, kako?, nemam pojma. Pištolja se nisam uspio riješiti a on je bio glavni dokazni materijal. Naravno da sam šutio o Vladi, prijatelji se štite u nevolji, jel tako? Prije bi crko nego izdao prijatelja. Strpali su me u Maricu i odvezli.

Tako, policija je rekla, obračun bandi i dilera droge završio se krvavo na ulicama grada.

Kakvi dileri sad?, ja nikada drogu nisam ni konzumirao a ni dilao. I sad se pitam dok sjedim u zatvoru, što li Vlado ima s tim? Nije mi valjda što smjestio. Obećao mi je odvjetnika i svu pomoć ako mi se što bude dogodilo. Ali od kad sam ušao u zatvor, a ima već dva mjeseca, od njega ni traga ni glasa. Odvjetnika sam dobio po službenoj dužnosti.

Danas mi je došao odvjetnik, taj po službenoj dužnosti, prilično je bio nezainteresiran za moj problem i strašno mu se žurilo. Samo mi je rekao:

-         Dati ću sve od sebe da vas izvučem odavde.

Nešto mi je loše zazvučala „moja“ rečenica u njegovim ustima. I kao da mi se sam život ovaj put narugao.

Shvatio sam, bude li davao sve od sebe kao što sam i ja cijeli život činio, ovaj put sam nastradao.

A vidite, Vlado nikada nije davao sve od sebe, pa ipak i dalje mirno sjedi u direktorskoj fotelji.

KRAJ