1. 6. DA, DOGODI SE PONEKI SAN

 

        Da, dogodi se poneki san, kojemu se prohtije odvojiti se od Sanjača.

        No prije nego što će se odvojiti, on na brzinu stvori svijet, i radoznao na svoje djelo, krene u nj. Kad se taj odmetni san probudi u svijetu, u svojoj tvorevini, on zaboravi da je san, i da je sagradio drugi san. Sve se to tako dogodi, kao svirka po notama. Jer taj je samozaborav sna - njegovo neznanje da je san - bio predviđen i naumljen, dok se još snovidilo u glavi Sanjača.

        Poneki se mjehur pojavi na površini mora - on traje tren, i za to vrijeme on zaboravi da je more. Pomisli: Ja sam mjehur. Mreška. Val.

        I još je ponosan na svoju misao, koja mu kaže da je slavno i gordo biti mjehur, mreška, val. Pa se pojavi i nestane sa svim svojim svjetovima.

        Ostane more, pamti ga.

        Ta se zbivanja ponavljaju ritmom, kojega je teško prozreti.

 

        Komu sve to treba? Zar ne bi moglo bez toga?

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 1.