"UBERI ZVIJEZDU." REKLA JE ČUVARICA SVJETLA...

"NE VIDIM NI JEDNU. PODNE JE A ZVIJEZDE SJAJE SAMO NOĆU.

"ŽELIŠ MI REĆI DA ZVIJEZDE POSTOJE SAMO NOĆU?"

"NE. TAMO SU NEGDJE. SAMO ŠTO IH NE MOGU VIDJETI."

"JOŠ UVIJEK NISI U STANJU PRIJEĆI KROZ KRISTALNE ZIDOVE, ZAR NE?"

"MOLIM?"

"ZTVORI OČI DRAGA MOJA."

LAGANO JE ZATVORILA OČI. NASMIJALA SE.

"DANJU, ZVIJEZDE ČEKAJU NOĆ DA BI POKAZALE SVJETLO. ALI ONE UVIJEK SJAJE. ŠTO VIDIŠ?"

"VJEROVALA ILI NE, GLEDAM MILIONE ZVIJEZDA." PONOVNO SE NASMIJALA.

"ČEKAJU LI ZVIJEZDE NOĆ DA BI POKAZALE SVJETLO ILI JE TEBE NOĆ ODNIJELA USRED BIJELA DANA?"

ČUVARICA SVJETLA JE PRIMI ZA RUKE...

"UPRAVO SI PREŠLA KROZ KRISTALNE ZIDOVE. NE OTVARAJ OČI. NASTAVI GLEDATI SVOJU ZVJEZDANU NOĆ. PRETVORI JE U SAMO JEDNU ZVIJEZDU, TOLIKO LIJEPU DA ĆE SVE OSTALE ZVIJEZDE NA TRENUTAK UGASITI SVOJ SJAJ."

"UZELA SAM JE."

"DOBRO. TVOJA JE ZAUVIJEK. SAMO O TEBI OVISI HOĆE LI OSTATI ŽIVA I SJAJITI CIJELI TVOJ ŽIVOT. DANJU I NOĆU. ZA VRIJEME JAKIH OLUJA, ČAK I ONDA KADA NAUČIŠ VOLJETI, KADA SE ZALJUBIŠ, KADA SE BUDEŠ ZRCALILA U NJEMU I ON U TEBI... ONA JE UVIJEK TAMO... I BLISTATI ĆE VIŠE OD SVIH DRUGIH ZVIJEZDA UVIJEK KADA POLETIŠ KRILIMA SVOJIH SNOVA."