- Ali, molim vas lijepo! - uzvikne gospođa Roli i visoko podigne svoje umjetno iscrtane obrve, koje su i bez toga stršile poprilično visoko. - Zašto NJEGA želite pozvati?

   - Pa susjed mi je, zar ne? - odgovori Amalia, mlada i prijazna plavuša, na pragu tridesetih. - Ovo je proslava  useljena, Linete i mene u vaš kvart.

   - Ne vidim razlog ...

   - Ali zaboga! - uzvikne Amalia. - Kako bi se vi osjećali, da pozovemo čitavo susjedstvo, a samo vas ignoriramo.

   - Hm, hm... - gospođa Roli se isprsi u svojoj nadmoćnoj pravednosti. - Mislim  kako nemate razloga ne pozvati me.

   - A svog prvog susjeda imam?

   - Pa...ne znate tko je on, inače ne bi tako govorili.

   - Prosvijetlite me.

   - Dovoljno je reći - gospođa Roli stiša glas gotovo do šapta i povjerljivo se nagne prema sugovornici - da se vaš susjed izjašnjava protiv Isto-Isto Zakona.

   Rekavši to, gospođa Roli se korak udalji od svoje novopridošle susjede, mlade i zgodne, moglo bi se čak reći lijepe, gospođice Amalie. Htjela je dobro zapaziti i još bolje upamtiti, za buduće prepričavanje, u kome je već unaprijed počela neizmjerno uživati, izraz lica mlade susjede i njeno reagiranje.

   Novopridošla, Amalia, iznenađeno zatrese lijepom kosom, koja zasvjetluca na suncu, a oči joj zaplamte plamenom znatiželje. Vječna ženska vatra.

   - Je li to vi kažete...

   - Upravo to!

   - Pa kako je to moguće?

   - Moguće je, vidite i sami...

   - Bila sam uvjerena, kako su ti ljudi i njihova razmišljanja, a naročito shvaćanja, prošlost.

   - E, pa nisu.

   - Svašta!

   - Naravno da je svašta! - uzbuđeno i sva važna u svojem pravovjerju, gospođa Roli se još više isprsi: impozantne joj grudi gotovo dodirnule Amaliin nos.

   - To je već sasvim nešto drugo - reče Amalia.

   - Bila sam sigurna da će te upravo to reći, kad se upoznate sa činjenicama. A sad još samo da vam ovo kažem. Morate znati da…

   - Hvala vam draga susjedo - smiješeći se reče Amalia nakon petnaest minutne tirade gospođe Roli. – Sve ću vjerno prenijeti svojoj Lineti i posavjetovati se sa njom.

   - Do viđenja - reče raspoloženo gospođa Roli. – Vidimo se na zabavi.

   Amalia joj se čarobno nasmiješi, uljudno klimne glavom, pa prijeđe ulicu i otvori vrata male, lijepe kućice, okružene zelenilom, koje će zajedno sa Linetom sa uživanjem njegovati u godinama koje slijede. Zatvori vrata za sobom i poviče:

   - Halo, Lin? Gdje si?

   - U kadi! - dopre do nje zvonki glas Linete.

   Amalia se nasmiješi, laganim hodom krene prema kupaonici, odbacujući pri tom komad po komad odjeće, ostavljajući mekan i svileni trag. Ušavši u kupaonicu, u kojoj se podizala para, jer Lineta je voljela vruću vodu, što vruću to bolje, Amalia skine i posljednji dio odjeće koji je ostao na njoj, majušne i crvene i čipkaste gaćice, koje je za godišnjicu dobila od svoje ljubavi Linete, pa polako klizne u kadu do nje i njihove se usne spoje u požudan poljubac....

 

   - Sigurna si? - upita Lineta.

   Amalia klimne. Poslije burnog susreta u kadi, piju kavu u maloj kuhinjici svježih boja.

   - Ma da nije to neka patka? - Lineta je bila nepovjerljiva.

   - Gospođa Roli mi je čak rekla, kako se naš susjed izjašnjava protiv Isto-Isto Zakona. I ne krije to! Galami na sav glas kako je čitav svijet izgubio kompas, kako su svi ti brakovi  pred Svemirom nevažeći, kako je Priroda htjela da bude muško-ženski odnos, kako ovo, kako ono ...

   - Pa on je neandertalac po shvaćanju.

   - Ne samo po shvaćanju, Lin, ljubavi moja, već i po življenju. Susjeda kaže kako se hvasta da nikad nije poljubio muškarca, još manje legao sa muškarcem i kako samo u ženi i sa ženom može uživati i kako je to jedino što priznaje.

   - I ne priznaje Isto-Isto Zakon?

   - Ne priznaje!

   - Usprkos tome što je izglasan  u UN – a  i što su ga potpisale sve države svijeta?

   - Susjeda kaže baš za inat tome.

   - Čudak! - zavrti Lineta glavom i blago se nasmiješi.

   - Pravi čudak – složi se sa svojom suprugom Amalia.

 

Copyright © 2006. by misko - Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na miskoi.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.