Biti ili ne biti, je pitanje koje se postavlja uvijek pred onim koji želi biti i ostati čovjek. Kod donošenja bilo kakve odluke, pitamo se dali i koliko je ista odluka moralna. Normalno ova moralnost ne korespondira uvijek sa poznatim i priznatim moralnim kodeksima. Uvijek je to ona naša zacrtana moralnost po čijim kriterijima mi sami donosimo za sebe i druge naše vlastite procijene o dobru i zlu, u čemu je naša "specifična težina" od presudne važnosti.

 

Polazeći od postavke, da ovu specifičnu težinu u prvom redu uvjetuje karakter svakog pojedinca, a što u biti predstavlja njegovo genetsko nasljeđe, te obiteljski odgoj, naobrazba i ostvareno životno iskustvo, proizlazi da se spomenuta težina nasljeđuje i stiče. To koliko smo moralno teški ogleda se baš u tome, kako i kakve odluke donosimo u svakom trenutku našeg života. Bez obzira koliko bile odluke bitne, i koliko iste utjecale na daljnji slijed našeg i tuđih života, svaka naša odluka koju donosimo je uvijek na vazi i provjeri. Naš unutarnji kontrolni sistem reagira ne samo u trenutku donošenja bilo kakve odluke, već i u začetku i toku misaonog procesa, reagira na odgovarajući kontrolni način.

 

Činjenica je da navedeni kontrolni sistem, odnosno moralna specifična težina nas pojedinaca, bitno varira od jednog do drugog pojedinca, ali i oscilira i pojedinačno, u odnosu na dob, trenutno raspoloženje i neke druge uvijete koji su prisutni u momentu razmišljanja ili aktivnog djelovanja po donesenoj odluci.

 

Već u ovisnosti, koliko je svatko od nas "uspješan" u slušanju vlastitog kontrolnog sistema, čija snaga frekvencija je u bitnoj ovisnosti od naše moralne specifične težine, mi smo pojedinačno zadovoljni ili nezadovoljni svojim životom, odnosno donesenim pojedinačnim odlukama u toku života.

Svi ostali životni parametri, uključivo i imati i znati, su periferni, u odnosu na našu osnovnu duhovnu komponentu, koja mora biti u ravnoteži. Osnova svakog unutarnjeg mira pojedinca, sadržan je u činjenica o zadovoljenju naših osobnih moralnih kriterija, u svim našim postupcima u svakom životnom trenutku.

                                                                                                      

                         

Polazeći od gore navedenih postavki, odgovor na postavljeno pitanje BITI ILI NE BITI, morao bi biti relativno jednostavan.

 

Živiš život na osnovama ostvarenih osobnih moralnih kriterija, i za pretpostaviti je da ćeš ostvariti miran i sretan život.

 

Dali je to baš tako ?

 

Očito da nije. U pravilu se u životu dešava da se taj naš osobni moralni kodeks, sukobljava sa istim kodeksom nekog od naših bližnjih, ili je isti u koliziji sa već ostvarenim općim kodeksima zajednice u kojoj živimo.

 

Što u tom slučaju radimo ?

 

Reagiramo u ovisnosti o našoj trenutnoj procijeni, ili prihvaćanjem tuđih moralnih argumenata, ili namećući vlastite.

 

Kroz  povijest razvoja ljudskih odnosa, formirali su se neki ujednačeni gotovo prosječni moralno etički stavovi, koji su postali s vremenom opći kodeksi moralnog i etičkog ponašanja.

Deset zapovijedi božjih, su jedan od tih prvih zapisanih prirodnih moralnih i etičkih načela, na osnovama kojih su u razvoju ljudskog roda, ponikla gotovo sva ostala načela, koja nose predznak moralna.

 

Koliko su ista moralna i etička mjerila prisutna danas u praksi ?

 

Moramo konstatirati, da su moral i etika, u praktičnim međuljudskim odnosima danas, potpuno marginalizirani.

 

Zašto ?

 

Sigurno da je osnovni razlog sadržan u činjenici da su društveni i privredni međuljudski odnosi kroz svoj povijesni razvoj, uvjetovali praktično iskustvo, pojedinačno i opće, koje bitno oscilira u odnosu na prethodna stajališta kako moralna tako  etička.                                                                                       Stavljanje u prvi plan što više imati ili znati, i to kako pojedinačno tako i skupno unutar formiranih zajednica, te na tim osnovama ostvarenje vlasti manjine nad većinom, urušilo je kroz povijest sve ranije ostvarene prirodne moralne kodekse i etičke norme.

 

Mi u biti danas "djelujemo" skupno, po prirodnom zakonu životinjskog krda, u kojem vladaju sljedeća pravila :

 

·         Zakon jačega.

·         Zakon biološkog preživljavanja.

·         Zakon osobne i skupne uspješnosti, po svaku cijenu.

·         Zakon ostvarenog dobra za sebe, na račun činjenja zla drugima

 

Sa tim da kod životinjskog krda ipak postoje neke norme i pravila, bazirano na nekakvom prirodnom redu, dok u našem ljudskom djelovanju ne postoje nikakva pravila za ostvarenje jedinog cilja, a taj je biti uspješan i bolji od drugog i drugih.

 

I sada, u tom našem Svijetu danas, što to znači postavljati pitanje, koje je ne baš tako davno postavio danski kraljević.

BITI ILI NE BITI ?