86. BIO JEDAN GRAD

 

 

        Bio jedan grad, u kojemu su se nastanile budale, veoma zadovoljne što su konačno na okupu, u slozi, i međusobnu poštovanju. Svakoga su dana izmišljali nove budalaštine, trudeći se da nadiđu one prijašnje. Bilo ih je tako odličnih, da je gradonačelnik odlučio utemeljiti javni godišnji natječaj i izbor za najbolju, najmaštovitiju, i najraskošniju budalaštinu godine.

        Ali poslije nekoga vremena više nije bilo lako izmišljati nove i neobične gluparije - došlo je do zamora, čak i do nešto malo pameti. Pa se jedno  vrijeme odustalo od izbora i natječaja. No neke su radikalne budale smatrale tu odluku uvredljivom. Došlo je čak do uličnih nemira.

        “Hoćemo poštovanje naših prava!” orilo se.

        Poslije okršaja s redarima, budale su se razbježale. Dvije su se potom obrele u krčmi, zadihane i obeshrabrene.

        “Sve je ovo besmisleno,” potuži se jedna budala drugoj. “A znaš li zašto? Zato što trošimo veliku energiju na izmišljanje, pa onda na zapamćivanje, pa onda na glasne prosvjede. A zna se da je prevelika potrošnja energije glavni planetarni problem.”

        “Imaš pravo. Treba štedjeti energiju,” povladi mu drugi.

        “Oh, ja sam već počeo,” pohvali se prvi. “Maloprije sam uštedio novac. Novac je također energija, zar ne?”

        “Točno. Koliko si novaca uštedio?”

        “Koliko stoji boca piva. Nisam ju naručio. Umjesto piva, popio sam vodu. Dosjetljivo, zar ne?”

        “Zbilja si prava budala,” prezrivo dobaci drugi. “Mogao si uštedjeti daleko vi{e. Bolje re}i, zaraditi.”

        “Kako?” zinula je prva budala.

        “Mogao si ne naručiti bocu šampanjca. Ili whiskeya. Ili dvije boce. Tri. Mogao si ne naručiti deset boca. A svatko zna da su šampanjac i whiskey skuplji od piva. Shvaćaš li koliko bi ti više novca ostalo u džepu?!”

 

        Oni su tako razgovarali posve spontano, nenamjenski, gotovo bezazleno, i bez truda da izmisle dobru budalaštinu. Šteta što to nisu primijetili. Šteta što ih nitko nije čuo, osim njih samih. Eto, tako se troši dragocjena sirovina zemlje - nitko ne vodi računa o darovitima.

 

 

       Kažu da takvih gradova ima u svim gradovima, ali da su razasuti i pomiješani sa sebi nesrodnima.

 

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 2.