|
Uvijek je pomagala drugima, iako je i sama trebala pomoć. Vrlo skromna i inventivna žena. Njen dan izgledao je:
Misa u 8 sati, pa sve njene prijateljice, susjede i njihove kćerke kod nje na kavu i kolače (fritula je uvijek imala i cijela joj je kuća na njih mirisala, a kave je imala čak i kad je nije bilo nigdje za kupit)
U 10,30 počeli su dolazi ostali iz susjedstva na rakijicu i tražit pomoć!
U 12,00 sati hranila je bar četvoro susjeda i s njima dijelila svoj ručak!
Popodne u 17,00 dolazili bi joj unuci sa svojim prijateljima, momcima i curama na kavu... i po koju kunu za „sladoled“
U 19,00 sati opet je bila na misi...i onda bi otišla spavat.
Uvijek je živjela "u Božjem strahu" i za sve joj je "Bog plaćao i davao!"
U pauzama svog dnevnog rasporeda ona je šivala, plela i kačkala. Al nije šivala bilo što! Šivala je večernje haljine (za mene...koja sam trebala 3 razne haljine tjedno tijekom siječnja i veljače), a u ostale mjesece u godini šivala mi je robu za svaki dan!
- Nikad se ne smiješ pojavit u istoj haljini navečer na plesu! Neka drugi pate i misle da plivaš u novcu – govorila je
- slušaj, našla sam botun (dugme) od tvoje prabake, prekrasan je...mogli smo ti za njega sašit haljinu – tako joj je izgledala uobičajena rečenica.
- od mudanata (gačica) tvoje šukundbabe sašila sam ti lijepu košulju! Samo pazi, kad te momak poljubi u rame nemoj mu reć da ljubi guzicu tvoje šukundbabe!
Sve što je ona sašila došlo bi u modu za 2 do 3 godine....tako da su uvijek svi bili ljubomorni na mene, jer u doba kad kod nas nije bilo ničeg za kupit, svi su mislili da to donosim iz Pariza, Rima .......
Čak me je i u Parizu jedna buduća modna kreatorica doslovce svukla i u robi koju je šivala moja baka otišla polagat državni ispit!
Vjerojatno zato danas imam fobiju od kupovanja robe. Sve mi je preloše sašiveno, nije po pravilima struke i dosadno!
Danas mi je kćer pokušala uzest pelerinu koju mi je baka šivala za maturalni ples! "Ala zakon je!" - sretno je uzviknila
- Vrati je u ormar! - samo sam joj doviknila i provjerila da li je dobro spremila "moje blago"
...imala je 90 godina kad je došla sama na Šoltu vidit kako su praunuci naučili plesat Macarenu |
…..
Slučajan susret na brodu za Supetar…sjedimo za stolom s nepoznati ljudima i pričamo:
- da li vi znate tetu Niku?
- ne! tko je to? …i čovjek tumači… a ja odjednom njemu – pa to je moja baka Nikica!
- pa kako je?
- dobro!
- gospođo, ja imam pekaru od 2.000.000 DEM, i molim Vas, ako joj išta treba u životu da mi to kažete, ja ću joj to napravit –( išlo mi je na živce ovo spominjanje novaca…al poslije sam shvatila da je tip htio reč da novac i ništa nije u pitanju)
- trebalo bi joj!
- šta?
- pa jedan kruh ispod peke! Onaj s pepelom na sebi. Znate, ona vam je luda za tim! A kako vi nju znate?
- mi smo Vam bili teška sirotinja. Nismo imali što jest, a bila je krizma. I došla je vaša baka i rekla da nećemo mi tako na krizmu i sašila nam je prava, pravcata odjela. Kad bi Vam rekao da nismo ni cipela imali, nego smo patinom za cipele obojali noge da se ne vidi da smo ispod hlaća bosi
Nije prošlo dugo…idem ja preko rive…kad moja baka s kruhom ispod peke…nosi ga sretno…kao tortu…. zove me:
- Elice, da samo znaš koga sam vidila
- Znam J
…zanimljivo je….da su 5 min nakon njene smrti, zvonila zvona u skoro svim crkvama Omiške krajine (iako je pokopana u Trogiru). Sumnjam baš na ovog čovjeka da im je to javio… i platio…
Mogla bi još satima pisat o njoj…mogla bi pisat i o tome kako me zamalo golu poslala na ples… kako je 3 sata nosila kolač na koljenima jer sam ja rekla: „ajme dobrog kolača..ja bi ga rado“…..ali bi Vam bilo predosadno za slušat! Zato jednostavno kažem:
Baka Nikica je bila žena za sva vremena!!!....
A ona meni…kao i obično poručuje: „Nemoj se ćerce nervirat! Dat će Bog! J))
Vice Vukova - Bokeljska noć
bglavac
irida
