Početkom dvadesetog stoljeća naveliko se počelo govoriti o IQ-u.Naša intelektualna ili racionalna inteligencija ono je što nam pomaže riješiti logičke i strategijske probleme.Psiholozi su osmislili testove za njezino mjerenje i tako se počelo svrstavati ljude prema razini inteligencije,nazvanom kvocijent inteligencije ili IQ,koji navodno označava njihove sposobnosti.Prema toj teoriji osoba je to inteligentnija što ima veći IQ.

  Sredinom 1990-tih,Danijel Goleman je popularizirao istraživanja mnogih neuropsihijatara i psihologa koja pokazuju da je emocionalna inteligencija-ukratko EQ-isto tako važna.EQ nas čini svjesnima vlastitih i tudjih osjećaja.Ona omogućava da se uživimo u probleme drugih,suosjećamo,da budemo motivirani i da na odgovarajući način reagiramo na bol ili zadovoljstvo.Kako je Goleman istaknuo,EQ je preduvjet za pravilno korištenje IQ-a.Ako su oštećeni oni dijelovi mozga kojima osjećamo,naše će razmišljanje biti manje izoštreno.

  Sada,cijeli niz najnovijih,zasada još nedovoljno obradjenih znanstvenih podataka ukazuje na to da postoji i treći "Q".Potpuna slika ljudske inteligencije može se dobiti samo ako se uzme u obzir i duhovna inteligencija-ukratko SQ.Kada kažem SQ mislim na onu inteligenciju kojom pristupamo problemu smisla i životnih vrijednosti,inteligenciju pomoću koje svoje postupke i svoj život stavljamo u širi,bogatiji,smisleniji kontekst,inteligenciju kojom procijenjujemo je li odredjeni postupak ili životni put sadržajniji od drugog.SQ je neophodna podloga za pravilno djelovanje kako IQ-a tako i EQ-a.On je naša temeljna inteligencija.

  ....Ni IQ ni EQ,zasebno ili zajedno,nisu dovoljne da objasne svu složenost ljudske inteligencije ni beskrajno bogatstvo ljudske duše i mašte.Računala imaju visok IQ:njima su poznata pravila i slijede ih bez greške.Životinje često posjeduju visok EQ:osjećaju situaciju u kojoj se nalaze i kako treba reagirati.Ali ni računala ni životinje ne postavljaju pitanje zašto ta pravila i te situacije postoje,i mogu li se ona promijeniti ili poboljšati.Oni djeluju unutar ograničenja,igraju "zadanu igru".SQ omogućava ljudskim bićima da budu kreativna,da promijene pravila,izmijene situaciju.Ona nam omogućavaju da se igramo s ograničenjima,da zaigramo "bezgraničnu igru".SQ nam daje sposobnost razlučivanja.Ona nam daje smisao za moralno,sposobnost da pomoću razumijevanja i sućuti ublažimo kruta pravila,ali i sposobnost   da uvidimo gdje su granice razumijevanja i sućuti.SQ nam omogućava da se nosimo s problemom dobra i zla i da zamišljamo neostvarene mogućnosti-da sanjamo,težimo,izdignemo se iz blata.

  Upravo u toj svojoj moći preobrazbe SQ se razlikuje od EQ-a.Prema riječima Daniela Golemana-moja emocionalna inteligencija omogućava mi da prosudim u kakvoj sam situaciji i da se ponašam u skladu sa time.To znači djelovati unutar granica situacije,dopustiti situaciji da me vodi.Moja mi duhovna inteligencija,medjutim omogućava da postavim pitanje želim li uopće biti u toj situaciji.Ne bih li radije promijenila situaciju i stvorila bolju?To znači djelovati zajedno s ograničenjima situacije,pri čemu sam ja ta koja upravlja situacijom.

  I konačno,kako ćemo vidjeti,kada proučimo neurološku bazu SQ-a,ona doslovno djeluje iz središta mozga-iz njegovih objedinjavajućih neuroloških funkcija-i spaja naše sve inteligencije.SQ nas čini u potpunosti intelektualnim,emocionalnim i duhovnim bićima kakva jesmo.

  U idealnom slučaju,naše tri osnovne inteligencije djeluju zajedno i nadopunjuju se.To omogućava gradja našeg mozga.Ali svaka od njih-IQ,EQ i SQ-ima svoje vlastito područje i može djelovati zasebno.To jest,sve tri ne moraju biti na istoj razini.Čovjek ne mora imati visok IQ ili SQ da bi imao visok EQ.Moguće je imati visok IQ,a nitzak EQ i SQ ,i obrnuto.

   nastaviće se .