 | |||
Postoje mnogi hrabri potezi koje možemo napraviti: popeti se na najstrmiju stijenu, skočiti s najvišeg mosta, otputovati u najgušću džunglu... Nakon svega, i dalje se iz dana u dan može događati da nemamo hrabrosti za sve ono što se događa između stijene, mosta i džungle – za življenje vlastitog života.
U kojoj mjeri smo sposobni životu reći: da? Da svojim idejama, da vlastitom nesavršenstvu, da ostvarenju svojih unutarnjih potencijala? To unutarnje da bismo mogli nazvati jedinicom za hrabrost. Hrabrost življenja jedinog vremena i prostora za koji znamo – vlastitog života. Možemo reći da postoje dvije osnovne vrste hrabrosti: hrabrost prihvaćanja i hrabrost djelovanja. Ponekad je prihvatiti stvarnost onakvom kakva ona jest zaista teško. Jer, uzduž i poprijeko zemaljske kugle, događaju se strašne stvari - ratovi, nepravde, bolesti. Ali, ma koliko željeli 'da svijet bude bolji', on je takav kakav jest i dubina našeg prihvaćanja je u izravnoj vezi sa snagom koju možemo upotrijebiti kako bismo isti taj svijet mijenjali.
Ovdje smo kako bismo na neki način izrazili sebe. Ostajući u pasivnosti, neizraženi, neostvareni, zakidamo svijet za ono čime mu svojom individualnošću možemo pridonijeti. Imati hrabrosti pokrenuti se i zakoračiti izvan poznatih definicija samih sebe znači biti odgovoran prema vlastitoj ljudskoj prirodi. Život je dar - hrabrost je znati ga primiti. Autor: Tomica Šćavina, psihologinja i spisateljica, posvetila se proučavanju različitih sistema samospoznaje - od meditacije do psihoterapije. Uređivala je časopis za razvoj svijesti i cjelovit pristup življenju Svjetlost, surađivala s Trećim programom Hrvatskog radija kao autorica emisija iz područja psihoterapije te kreirala i vodila brojne psihološke radionice. Uživa u glazbi i ronjenju. |
izvor. www.net.hr
bglavac
edin.kecanovic
