U New Age filozofiji, ego se često uspoređuje s valom ili kapi vode, a naša božanska priroda s oceanom. Duhovni doživljaj je pri tom iščezavanje ega u tom moru blaženstva, svojevrsno nestajanje, gašenje 'ja', predaja individualnosti u ime svetosti.

"U nihilističkoj mistici naglasak je na ekstazi i blaženstvu, izbjegavanju patnje, bijegu od realnog i vizijama druge realnosti", piše David Tacey u knjizi Jung i New Age.

Tacey New Age smatra kultom majke koji je nastao kao reakcija na kršćanski kult oca. "On je orgijastičan, opušten, tjelesan i u potrazi za onim što je Freud nazvao oceanskim osjećajem. S druge strane kršćanski kultovi su ne-tjelesni, puritanski, apokaliptički.

Kultovi velike majke doživljavaju svoju ekstazu preko oceanske duhovnosti, dok kultovi oca traže ekstazu kroz rad, muku i karizmatsko sjedinjenje s otkupiteljem. Zajednička značajka oba kulta jest ta da je ego opčaran likom s druge strane svijesti koji ga naizgled vuče prema sebi kao da je posrijedi neka tajanstvena magnetska sila."

Gotovo da i nema duhovnog tragatelja koji na nekom dijelu svog puta nije osjetio što znači ta magnetska sila, što znači biti opčaran mogućnošću otpuštanja svoje ograničene ljudske prirode kako bi pronašao spokoj u identifikaciji s onom božanskom.

Pri tom se gotovo redovito događa početnička greška: potraga za duhom van čovjeka, odnosno odbacivanje svih onih aspekata ljudskosti koji ne pristaju uz pretpostavljenu ideju o bogolikosti.

U tom uzdizanju duha zbog novoprihvaćene ideje o vlastitoj božanskoj prirodi (osim prolaznih ekstatičnih stanja) ne dolazi do iščezavanja ega u sjajnom moru blaženstva, već se ego penje tragom duhovnog doživljaja. Jer, htjeli mi to ili ne - ego želi preživjeti.

Između ostalog, u njemu je sadržana i zdrava želja za psihičkim opstankom, za očuvanjem vlastitog integriteta, jedinstvenosti, različitosti, individualnosti. Ego nije ni pozitivac ni negativac, već rezultat prilagodbe na svijet kakav jest i nestajanje (pa makar i u moru blaženstva) mu se baš i ne sviđa.

Kroz penjanje za duhom, ego duhovni doživljaj želi zaposjesti, staviti zastavicu na novi teritorij, imati ga za sebe, kontrolirati ili, u krajnjoj instanci – nadvladati. Egoistična ljudska glad ne preže od toga da boga počne shvaćati egzotičnim izvorom energije koji se, jednom kada je (prividno) apsolviran, može zgodno upotrijebiti.