Siguran sam da svatko od nas ima bar jednog prijatelja ili poznanika koji često zbilja zna iritirati svojom marljivošću, preciznošću, točnošću, netko kojem je spontanost nepoznata riječ, netko kome je sve unaprijed zacrtano, svaka, čak naoko bezazlena zadaća, ima detaljno razrađen plan.

Pogođene osobe su perfekcionisti, neprilagodljivi, te nisu sposobni izraziti prijazne, nježne osjećaje. Preokupirani su beznačajnim detaljima i pravilima i nimalo im se ne sviđa promjena u nekoj rutini ili navici.

Osobe s ovim poremećajem ličnosti iskazuju preokupiranost s redom, urednošću, kontrolom nad okolinom i međuljudskim osjećajima, pod cijenu prilagodljivosti, otvorenosti i učinkovitosti. Ovakvo ponašanje se javlja u ranoj odrasloj dobi, a može se očitovati na nekoliko različitih načina.

Najčešći znakovi ovakvog ponašanja su:
– preokupacija detaljima, pravilima, redom, organizacijom ili rasporedima, što može biti toliko izraženo da osoba postaje manje učinkovita na određenim drugim životnim područjima, radnom, obiteljskom ili nekom trećem

– perfekcionizam koji ometa završetak započetog zadatka, sve mora biti detaljno i precizno razrađeno, ništa se ne prepušta slučaju, razrada do najsitnijeg detalja ide unedogled odgađajući time sam početak zadatka

– izrazita posvećenost poslu i radnim zadaćama do stupnja koji isključuje odmor, opuštanje ili bilo kakvo opuštanje i uživanje

– pretjerano izražen osjećaj savjesti, skrupuloznosti i nefleksibilnost po pitanjima morala, etike ili životnih vrijednosti (tu ne spadaju spomenute pojave koje ima izvor u kulturološkom, socijalnom ili političkom nasljeđu), zato jer savršenstvo mora biti prisutno i na radnom, ali i na duhovnom planu, svaka pogreška, posebice ona na moralno-etičkom planu je nedopustiva

– nesposobnost odbacivanja potrošenih ili istrošenih stvari čak i kada takvi predmeti nemaju nikakvih sentimentalnih vrijednosti

– odbijanje rada ili suradnje s drugim ljudima osim ako svi ne radi baš "po njegovom", jer nitko ne zna to tako dobro uraditi

– škrtost i štednja novaca i sredstava na sebi, ali i na drugima jer se novac gleda kao vrijednost koju treba čuvati za buduće crne dane ili neku veliku katastrofu

Za razliku od drugih poremećaja ličnost, kod ovog poremećaja osobe znaju da imaju problem kojim sami sebe koče i ne dopuštaju sami sebi da se dobro osjećaju.

Poremećaj se liječi uglavnom psihoterapijom, bilo individualnom ili grupnom.

Poremećaj svrstavamo u takozvanu skupinu C, koju zovemo još i tjeskobna skupina, a uz opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti tu spadaju i inhibirani i ovisni poremećaj.

30.09.2008.

www.Net.hr/zdravlje