Gdje god se okrenem, košara puna

Od nezrelog , kiselog voća

Do onog slatkog , zrelog

I trulog......

 

Prebiram, tražim

Uzimam ono sa vrha...

Ono najbolje sa dna ne vidim

A tako ga brzo grize zub vremena...

 

Zrelo se voće bere sa stabla

U njemu života još ima,

Povezano sa maticom Zemljom

Ono o suncu i zvjezdama noći priča...

 

Košara je puna, slatki se miris širi

Na dnu voće stenje i moli

Uzmi me sada

Sutra sam gnjilo, bez svrhe....

 

Zar nije tako i s nama?

Uzimamo uvijek ono što se punudi prvo

U dubini duši ostane ono

Što samo dozrijeva i na kraju istrune....