Kažu ti si pjesnik ludi
od riječi sklapaš slike
u oblacima vidiš oblike
po zemlji rijetko hodaš

kažu ti
tko ti pjesme čita
danas nije moda
mora da je tebe
donijela
zalutala roda

kažu ti
sanjaš vile i leptire
kraj tebe život tutnji
kao vlak bez vagona
ti čuješ nepostojeća zvona
iz predvorja raja
ne dotiče te graja
i galama bezbožnika

oni tako kažu
dok pognutih ramena
prebiru brige
ja nosim samo knjige
budućih pjesama
ispod ruke
i sanjam.. sanjam
susrete i... nove luke...

dotičem nevidljivo
skupljam tuđe sjete
u meni se smiješi
zaigrano dijete..

pa neka sam drukčija
kao čudna ptica
iza maski
vidim sva vaša lica...

u meni noć noćiva
u meni sunce stoluje
duša mi sniva
ljubav odboluje...