Sad kad kasno je,sjećam se…

Kako lakiraš nokte..i pitaš me:jesu li lijepi? Ha..

pušeš u njih,lak se suši….

A ja zanesen u riječi ,..odgovaram…

Reci što želiš da ti kažem,..al ne pitaj me što mislim..

sad kad kasno je,sjećam se..

bojiš kosu,kao iznenađenje za mene…a ja krut i ohol govorim:

crno je crno..šta sad….a ti samo rukom pređeš preko pramena

a dalje ne znam..već sam izašao van..možda i plačeš..sigurno plačeš..

takva si..ali ne ćeš dugo biti..shvatila si..vrijeme je da me napustiš..

jer ja sam nas već napustio ..tvoja patnja je sada, moja tek buja..

 

..za neke trenutke…

Kasno je uvijek gore nego rano

Sad je kasno trebao sam te ranije

zlatiti riječima

mislio sam da mogu više..a nisam mogao

tvoja ljubav poklonjena meni ostala je negdje ispod moga potplata

a sad tragovima svojim hodam..ne bi li pronašao pogaženo..ne uspjevam...volio bi naći tvoju ljubav datu meni..sebično..znam da jest..al eto..sad mi to mnogo znači...

za neke trenutke....