Stiglo je doba promjena.

A imamo li mi za

velike promjene

još uopće vremena?

 

Ulice su pune prosjaka,

ljudi nemaju ni posla, ni plaće.

Krediti stigli na naplatu

a kod kuće mi žena jauče, dijete plače.

 

S čim ćemo im kupiti knjige i teke?

Odakle da im damo za prijevoz i hranu?

U kući imamo tek sitnice neke,

a od hrane, brašno šećer i pokoju bananu.

 

Niti možemo mi ovako,

a niti djeca naša živjeti.

Dok god ne isplaćuju plaće

ne isplati se niti raditi.

 

Da bi na posao otišao

moraš kredit dignuti,

podmiriti prijevoz, gablec

a plaću mjesecima čekati.

 

Za to vrijeme treba sve plaćati

i krediti su došli već odavno na naplatu

noćima i noćima razbijam glavu

odakle novac za struju, vodu, za ratu.

 

Htio bih biti pošten čovjek

i učiti djecu jednakom poštenju

a riječ mi zastaje u grlu

dok gledam u praznu zdjelu.