Vremeplov ljubavi

Večeras putovah....

 

Pogasiše se svjetla i pjesma krene,

Polako, unazad krenulo i vrijeme...

 

Bijaše to doba mladosti,neznanja;

Ali baš zato i velikih sanja!!!

 

I dok mu se divim na stasu i glasu,

Zapravo listam prošlost njegovu i našu...

 

Pomislih na tren „ Kao da smo rasli skupa,

Tek da nas razdvaja nekoliko klupa!“

 

U razdraganom ritmu ljuljam se lako,

Čarolija nostalgije prisutna je jako...

 

I dok duša kronologiju piše

Dobih poljubac koji sa mnom diše...

 

I opet sam tu, ovdje i sada,

Nimalo razočarana, nimalo ljuta,

Shvatih da je naša ljubav još uvijek mlada,

Baš kao i Čolić prošla tek pola puta!!!