Voljela bih kada bih mogla nešto napisati, a da tebe ne spomenem......I kad bih mogla popiti nektar zaborava, koji bi me odveo u neke nove zemlje......... voljela bih izrasti u stijenu...... čvrstu i nijemu.... imunu na slasne i strasne riječi...... i kada bih mogla onako kameno i ponosito kao planina, stajati kada bi me ti gledao..... voljela bih...... voljela bih...... kada bi postojalo nešto čime bih mogla potisnuti tebe negdje u dubinu svoga bića....u one najskrovitije kutke... koje poput kutije sa dragocjenim nakitom samo ponekad izvlačimo na površinu i divimo mu se..... i kada bih mogla biti hladna kao Sjeverno ledeno more..... čvrsta kao najveći ledenjak.... a opet istovremeno nježna kao lahor.... sve bih to voljela.... a najviše od svega.... voljela bih.... kada bi ti volio mene jednakom snagom kao i ja tebe.... pa da sve ove moje želje budu nepotrebne......