Ispod tamnog zvjezdanog neba

razletjele se crne vrane u noć

i bile su baš ono što mi sad treba,

jer neumoljivo pokazuju svoju moć.

 

Gledam vrane kako nebu lete

svaka juri svojim stilom leta

i pitam se: ‘kamo to ideš, svijete?,

što to tebe, u tvojoj duši, smeta?'

 

Vjerujem da svaka vrana svoju priču ima

kad se nađe sa sličnom vranom u sebi,

ali one su crne i čine se sličnima,

u to se društvo petljala ja ne bih. :)

 

I tako, gledam i vidim jednu dušu

što se sama sa svojom sjenom bori

i sad će rima donijeti vjetrove što pušu,

jer ova pjesmica svojim jezikom zbori.

 

Smiješno mi je to što se ne vidi svjetlo,

a o njemu se nižu tolike priče

pa ono bi i samo doći htjelo,

ali u takvoj duši samo tama niče.

 

Led je okovao takvu dušu jadnu

koja molitvu srca ne pozna i ne želi,

i stalno je vidim beskrajno gladnu

kao što se snijeg na planinama bijeli.

 

Ne možeš izbjeći tako loše ljude,

jer ih mnogo ima na našem putu,

ali možeš učiniti da tebi dobro bude

i da ne naletiš na takvu dušu ljutu.

 

Vratit će se opet zlatna vremena

kad smo znali sve ono što nam treba

i bit će opet tople ruke oko ramena

i sunca i sjaja i ljepote neba.

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=47369