Razvaline na drveću od snijega, te bijele nemani, tijekom noći daju moć i vidim da se ne može tako lako pogledati u nebo. Lutala sam noćas snovima, kao što sam jutros dolutala do svog odredišta. Iz visina su na dno duše pale lagane pahuljice i u toj pustinji se nisu snašle. Samotnjak sam bila u napuštanju topline doma, vodili su me duhovi jutra, a ljudi su hodali i nisu se gledali. Bilo je preteško jutros gledati u nebo, drugačijeg nagnuće prema meni. Nije mi sklono ovih dana. U praskozorju proljeća okovanog bijelim snijegom ovog jutra razveselila me pjesma «Nekako s proljeća». Teške su moje pripreme za proljeće. Otvaram se polako, obuzdavam svoju nemirnu prirodu i pripremam je da se otvori dolaskom toplih vjetrova s juga, bistrog jutarnjeg neba i mekanog plavetnila noći. Do tog vremena, stojim u ovoj snježnoj pustinji i čekam duhove prirode da me povedu u susret snovima... gdje neću dolutati do svog odredišta.