Ukleti brod

Im’o sam druga što mornar je bio.

A ja sam još uvijek, i bit ću do kraja.

Rado je plovio i previše snio;

htio je pronaći otok iz raja.

Jedrili smo skupa, svaki na svom brodu

i vješto se služili mornarskom mapom.

Najednom je sidro gurn’o u vodu.

Čudne ideje je im’o pod kapom.

“Jedrimo danima, al’ moru ni kraja.

Ja ne idem dalje!” odlučno reče.

“Idem pronaći svoj otok iz raja.

Stići ću tamo još ovu večer.”

“Mapu što dobismo, jako je stara,

a morski vuk što nju nam je dao,

neki je čiča što voli da vara.

Eh, da sam samo ranije znao...”

Na to ga pogledam u oči blijede

i krenuh dalje sa suncem pred pramcem.

Svi iskusni vuci tu mapu slijede;

tako ću i ja – pa makar sa čamcem.

Već dugo nisam čuo o drugu,

a njegov brod mi se često pričini.

Možda po magli plovi u krugu

pa se nasuk’o u nekoj pličini.

Il’ umjesto zvijezda što jasno sjaje,

sada ga vode svjetleće bube.

Izgubljen u mraku, valjda se kaje,

jer svi koji sumnjaju lako se gube.

Možda je ljubio lijepe sirene

dok su mu duhovi kormilo čuvali,

pa se razbio o morske stijene

i sad’ su mu kosti u nekoj uvali.

Sanj’o sam da je pao sa broda,

jer nije oluju doček’o spreman.

Na dno ga povukla duboka voda,

pa ga progutala džinovska neman.

Nedavno sretoh morske vukove

što ponekad u opasna mora odu.

Čuli su neke sablasne zvukove

i vid’li mog druga na ukletom brodu.

Po magli je plutao tamnim noćima

i o svom čarobnom otoku snio.

Baš kao proklet urokljivim očima,

dobiv’o je pomoć – al’ nije ju htio.

U svakom je moru gusarska flota;

to znaju baš svi iskusni vuci.

Brodovi postoje za more života,

a ne da su svezani u mirnoj luci.

Važno je prijeći nepreglednu vodu,

al’ ono što treba – želja je žarka.

I nije bitno na kakvom smo brodu

– dal’ je jedrenjak il’ obična barka.

Ovo je priča za sve mornare

što brode morem svojih sudbina

– nek’ slijede iskusne kormilare

što poznaju zamke morskih dubina.

Dublin, 01/11/’06