U gluho doba noći

Dok kiša potiho rominja

Ustreptala , drhtava ruka traži

Usnulo tijelo žene...

 

Miris topline se širi

Uzdah iz usta poteče

Poljubac nježni na raspletenu kosu se spusti

A onda opet sve utihne....

 

Kišne kapi po prozoru klize

Misli se glavom množe

Probudit  ju on poželi

Da joj poljubi usne meke...

 

Srce zatrepta , postane divlje

Želi ju noćas ljubit, podarit joj sebe

Želi joj mnogo toga reči

Podijeliti sa njom svoje snove...

 

Još uvijek sve je tiho

Samo se ura sa crkvenog tornja oglasi

Polako se noć bliži kraju

A on ne spava već čeka da se ona probudi....