Volim te zbog tvoje cjeline

Ponekad je razbiješ

u tisuću komadića

i sakriješ se iza svakog od njih

Tjeraš me da te tražim

služiš se lukavstvom

trudiš se da me zbuniš

Ali više Ti neće uspjeti!Sjećam se vremena kad si me igrom natjerala u očaj

i sumnju

Toliko sam puta pomislio da sam Te izgubio

U jednom trenutku bila si tu

sa mnom ,puna blagosti i radosti

A zatim sam drhtavim rukama

hvatao razbijene komadiće stvarnosti

i pitao se,jesi li ikad postojala?

Zvao sam te,zvao sam Te često

polijevajući suze

A Ti si bila okrutna

poput djeteta

i mudra poput učitelja

Kada sam te ugledao prvi put

smiješila si se u malom dijeliću sebe

Znao sam tada da Te

više nikad neću izgubiti

Gotovo je s Tvojom igrom

i više me nećeš zavarati

U što god se pretvorila

ja ću te prepoznati

Čudan je tad bio odsjaj u oku Tvom

Zar Ti je bilo žao

što sam shvatio tvoju malu igru?

Zar si tugovala,

što sam je razotkrio?

Ne,bio je to odraz

mog starog života

i to je moja tuga nestala

U Tvojoj ljubavi