Slomljena je pjesmi duša
Boluje od patnje srca,
Otkucaje i ne sluša
Dok joj tužna duša grca.
Pritišće je teret jada
Od tuge joj slovo kleca,
I bol tešku ćuti sada
Dok joj bolna duša jeca.
Suzama si blaži tugu
Tužna ljubav srce nače,
Sluti već i čežnju drugu
Dok joj jadna duša plače.
Neprekidno evo jeca
Još razdire bol ju živa,
I iz sna se često breca
Dok žalosna duša sniva.
Jad joj je već dobro poznat
Patnja poticaj joj daje...
Raskoš sreće neće doznat
Bol u duši traje, traje...
(Autor meni nepoznat)
bglavac
edin.kecanovic
