UDJOH NA VRATA

A IZA VRATA TIŠINA.

LED U OČIMA.

JA, SVA RANJENA

RAZMIŠLJAM,

ZAUSTAVLJAM SUZE

DA NE TEKU.

TRIDESET GODINA!

IZA MENE

GODINE RADA,

STVARANJA,

GODINE TUGE,

STRAHOVA,

PLAKANJA..

TRIDESET GODINA!

SKUPIM HRABROST-

IZUSTIM, "ŠTO JE?

ZAR SE NEŠTO DOGODILO"?

A ON KAŽE; "GOTOVO JE.

ZAKASNILA SI, 10 MINUTA

TKO ZNA GDJE SI I SKIM SI BILA"?

TRIDESET GODINA!

KAŽEM, NE MOGU VIŠE.

SVAKI DAN JEDNAKO SE ZBIVA.

TIŠINA OKO NAS,

U SRCU STRAH, TUGA,

VIŠE NE ZNAM SANJAM LI

ILI SAM ŽIVA?

TRIDESET GODINA!

KAŽEM, NE MOGU DALJE.

ZAR JE VAŽNO VIŠE

ANALIZIRATI, PREPRIČAVATI

TRAŽITI NEKE SITNE DETALJE

RASTAJEM SE, KAŽEM, NEMA DILEME

A ON IZUSTI JEDNOSTAVNO, BILO JE I VRIJEME!