U sutonu dana

stvari postaju svakodnevne

i prazne oko mene

i mi svi više ličimo

na nevješt potez kista

po platnu neznanog slikara

koji je slušajno stvoren

u praznom stanu

i svojem grozničavom traženju

Ili još možda pravo još živimo

samo u njegovoj nabubreloj mašti

da bi se časak kasnije rasplinuli

u rastvorenom crnom cvijetu noći

Možda se ipak na vrijeme probudimo

u nekom drugom vremenu

i u smirenosti duše

shvatimo sve stvari oko sebe

kao dragocjenosti

daleke,ali drage prošlosti

i samo će nam naše ispružene ruke

još dugo nositi nevidljive ožiljke

te besciljne borbe

sa izgubljenim vremenom