Kada jednom pođeš
kada ova vrata zatvoriš za sobom...
negdje, u jednom malenom kutku srca
ponesi mene sa sobom
pokloni mi trag sjećanja
i po neku molitvu.

Kada ti sunčeva zraka padne na lice
sjeti me se....
ako ti vjetar razbaruši kosu,
sjeti me se....
i kada vidiš kišne kapi kako se slijevaju
niz okna....
sjeti me se.....
pokloni mi trag sjećanja
i po neku molitvu.

Dok budeš kitio
božićno drvce,
i pjevao Božićne pjesme,
pripremao darove za drage ljude,
pokloni mi trag sjećanja
i po neku molitvu.

A ja ću, prebirati zlaćane niti,
bisernu maglicu obavijati oko sebe,
hodati po tragu sjećanja,
tražiti se u molitvi, meni poklonjenoj
i čuvati te od nezaborava....