Ti samo budi jutro  moje

U kojem me sunce zrakama svojim grije

Ti dašak vjetra budi

I šapući  u mojoj kosi.

 

Kad u nebo pogledam

Ti ptica u letu budi i kruži...

Na oblaku bijelom ti se odmori

I spusti polako na zemlju...k meni...

 

Ti livada moja budi, mak što se crveni...

Potočić mali što se u proljeće budi

Ti staza utabana budi

Moj krivudavi put ka tebi...

 

Kad u meni se bura diže

Ti more mi budi ..i sa sobom  ponesi

U zagrljaju vala neka me miluju tvoje kapi...

One govore više od riječi...

 

I most moj budi što obale spaja

Prošlost moja i budućnost

Na stupovima čvrstim

Dok hrabo po njemu koračam..

 

Dok umor me svlada , ti postelja moja budi

Jastuk od perja na kojeg ću spustiti glavu

Zvijezde upali na nebu , mjesec neka se smiješi

Kad zatvorim oči da sanjam najljepše snove o tebi...

 

Ti naprosto budi u svakoj stvari

I pero u mojoj ruci...

Dok ove stihove pišem

 Da znam da si tu...da živim...postojim....