Ti ne voliš i ne žališ mene,

nisam više mio srcu tvom?

Gledajuć u stranu strast ti vene

sa rukama na ramenu mom.

 

Smiješak ti je mio ti si mlada.

riječi moje ni nježne, ni grube,

Koliko si voljela do sada?

Koje ruke pamtiš? Koje zube?

 

Prošli su ko sjena kraj svog tijela

ne srevši se plamenom tvojim.

mnogima si na koljena sjela,

sada sediš na nogama mojim.

 

Oči su ti poluzatvorene

i ti sanjaš o drugome nekom,

ali ljubav prošla je i mene,

pa tonem u dragom i dalekom.

 

Ovaj plamen sudbinom ne želi,

plahovita bješe ljubav vruća-

i ko što smo slučajno se sreli,

rastanak će biti bez ganuća.

 

Ti ćeš proći putem pored mene

da prokockaš sve te tužne zore.

Tek ne diraj one neljubljene

i ne mami one što ne gore.

 

I kad s drugima budeš jedne noći

u ljubavi, stojeći na cesti,

možda i ja onuda ću proći

i ponovo mi ćemo se sresti.

 

Okrenuvši drugom bliže pleći

ti ćeš glavnom kimnuti mi lako.

"Dobro veče", tiho ćeš mi reći.

"Dobro veče, miss" i ja ću tako.

 

I ništa nam srca neće ganut,

duše biće smirene posvema-

tko izgori, taj ne može planut,

tko ljubljaše, taj ljubavi nema.