Krala je vrijeme, od sebe, od života

Od posla i od obaveza...

I žurila k njemu,

Tamo gdje je čekao:

Na mostu,

Na uglu,

U zaboravljenoj ulici,

Hitala je u zagrljaj,

Na časak razgovora,

Na brzo popijenu kavu......

 

Krao je vrijeme, od sebe, od života

Od posla i od obaveza....

Čekao je recitirajući Jesenjina,

Obavijao je svojim rukama

Zadihanu, i pomalo uplašenu,

Smijao se zajedno sa njom,

Govorio joj da je voli.....

 

Jednoga dana, nije došla,

Jednoga dana je nije čekao.

U rijeci izmješane suze,

Značile su dugu bol......

I još ponekada u srcu

Odzvanja stih davni

 

„No ako jednom i zavolim drugu

i s njom ću, znadem, bilo s kojom,

sanjati o tebi, krijući tugu,

o tebi koju sam zvao svojom“