(in memoriam na mog tatu: 02.12.1904. - 19.02.1992.)


imao je duboke tamne oči,
uvijek je sjena bila u njima
kao da se bojao života,
ali živio ga je dugo
pazeći na mene
kao ptica koja me krije
ispod svoga krila

bio je brižan i dobar,
strogošću je pokazivao ljubav
osjećaje je krio duboko u sebi,
da povrijeđen nikad bio ne bi,
jer ta osjetljiva duša
još i danas moje misli sluša
i čuva me u tišini
pa kao anđeo bdije,
da se ne izgubim
u ljudskoj divljini

otac moj,
taj čovjek brižni,
ostat će mi
u vječnoj uspomeni


na slici su tata i mama za vrijeme II Svjetskog rata



napisano: 07.02.2020. u 20:35h- iz 16. zbirke NOĆ DUŠE;

nakon 11 mjeseci iza tatinog odlaska u Nebo, otišla je i mama za njim, a ja sam kao ovo drvo na slici ostala sama u pustinji života


http://www.digitalne-knjige.com/varga16.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-254-6
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Bilo je to 19.2.1992., srijeda, hladno, kiša nije padala. Radila sam kao i svaki dan, mama je bila u bolnici i trebala sam je predvečer dovesti iz bolnice k sebi u Novi Zagreb gdje sam živjela.

19.2.1992. u 14:20h zvoni telefon u uredu: "Jadranka, ovdje susjed Nikola, brzo dođi kući, ovdje su policija, vatrogasci i hitna, kulja dim iz tvoje kuće!, ne znamo što se događa, brzo dođi, provali li su vrata!"

Ni sama ne znam kako sam brzo došla, ali kad sam došla - to je bilo nešto prestrašno... odmah su me odveli na stranu, policijski inspektor me ispitivao sve što je trebalo i rekao mi da odem identificirati osobu koja je tamo ležala. Otišli smo i vidjela sam u našoj velikoj sobi (kako smo je zvali, jer je tu bila i moja mala soba) tatu na krevetu, ležao je nepomično, ležao je kao da spava: ugušio se od dima, kažu da je umro teškom, brzom i nasilnom smrću.

Umro je i moj Deni, pudlica, koji je bio sa njim.

Odnijeli su ga na Zavod za medicinsku patologiju na obdukciju i pogreb je bio 24.2.1992.

Mama je došla k meni u Novi Zagreb tog 19.2.1992. i ja joj nisam mogla reći što se dogodilo, to joj je rekao moj tadašnji partner.

Nikad nisam zaboravila taj dan i sve vidim i danas kao i tada - prije 30 godina.

https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul