U prelomljenom glasu ovog jutra poklopile su se mnoge neizrečene riječi, pitanja su ulazila na vrata bez kucanja, odvodila me u pjenu povišene temperature i kroz mekane pore tkiva osjetio se hladan zrak uskomešan nečijim mislima. Tako opustošena trajala sam cijeli dan izuzeta iz vremena gdje sam se sama sebi događala i u ogledalu vidjela tvoje usne kako klize niz moj vrat. Svaki san je jedan isti san. Iako kroz moje snove prolazim sama, kao kroz polja makova, u toj crvenoj pustinji tvoj dah je kao topli vjetar, a sa mojih golih ramena skidaš još poneki zaostali veo nedorečenih tajni. Kad su noć i dan spojili svoje beskrvne usne, poželjela sam se obraniti od još veće navale snova. Blagim očima duše što vidi, odvodiš me u nasmijane dane i znam… ne znam za kraj. Nema ga.