Nestala je snaga iz mene,osjetio sam to,

prhnula je...baš tako

al tada sam počeo mrziti..

i kao da je mržnja oživila i povratila me..

kao da je sa sobom donijela..

il probudila
svijetlo,

da,svjetlo, jer me grijalo

dalo mi snagu..oštrinu,cilj,put...nebo..svijet

a što više da
poželim..možda mir...

odpuhnuo sam mir sa dlana

trul je zadah daha toga.....

 

i baš kad mi srce pod petom bilo,

da ga zgazim kao žena zmiju

i baš kad mi duša ko u deliriju

zaželi poljubiti moj um

i tada bi ostao samo ja...veliki ja.

Al pomilovala me Njegova sjena,

osjetio sam to ..baš tako

a tada i bez
riječi

i bez slova

i bez glasa

pokreta...i bez snage..

osjetim mir..i zaspem,zahvalan Velikom Srcu.