Voljena..
Osluhnuo sam danas
tvoje srce,
ne bih li čuo što će mi reći..
A srce je govorilo
bez prestanka..
Lupa,
buka
i zvonjava..
Kakav samo zvuk dopire iz njega..
Srce je pričalo,
pa se na tren smijalo,
pa je opet prosipalo
rijeke suza
u njedrima..
A ja sam strpljivo slušao,
podario sam mu svoje
dragocjene trenutke mira..
Slušao sam ga kad je bjesnilo,
kad se pjenilo,
slušao sam ga kad mi je govorilo
o ljubavi..
Baš tad mi se učinilo
da je na tren stalo,
ostalo u nekim trenucima
kad je bilo voljeno..
Tad sam i ja stao,
nagnuo sam glavu
nad tvoje tijelo
i obećao mu,
šuteći u sebi,
da ga više nitko neće
povrijediti
i slomiti bolom..
Nadam se da je i mene čulo
to tvoje gorljivo srce
u stalnoj potrazi
za mirom i spokojem,
kao što sam i ja njega
osluškivao,
strpljivo čekajući da se smiri,
baš poput vala slomljenog od stijenu,
ili groznice koja je odjednom prestala,
i nestala kako se i pojavila,
bez traga i glasa,
kad sam ti pružio svoje ruke..