zAŠTO MI DOTIČEŠ IZNOVA GRUDI? STIŽEŠ TIHA,TAJNOVITA,NAORUŽANA, KAO RATNICI U KAKAV USNULI GRAD. PALIŠ MI JEZIK SVOJIM USNAMA,HOBOTNICE,I BUDIŠ ZANOSE, UŽIVANJA I OVU MUČNINU BEZ KRAJA KOJA PALI SVE ŠTO DODIRNE I ZAČINJE U SVAKOJ STVARI TAMNU ŽUDNJU. SVIJET POPUŠTA I TOPI SE KAO METAL USRED VATRE.SRED RUŠEVINA SVOJIH USTAJEM SAM,NAG, OGOLJEN,NA NEIZMJERNOJ STIJENI TIŠINE, KAO KAKAV USAMLJENI RATNIK PROTIV NEVIDLJIVIH VOJSKI.. VATRENA ISTINO,KA ČEMU ME TO GONIŠ? NE ŽELIM ISTINU TVOJU, NEPROMIŠLJENO TVOJE PITANJE.ČEMU SVA OVA JALOVA BORBA? ČOVJEK NIJE SPOSOBAN DA TE OBUZDA, TU POHLEPU KOJA SE SAMO U ŽEĐI ZADOVOLJAVA, PLAMEN KOJI SVE USNE TROŠI, DUH KOJI NE ŽIVI NI U JEDNOM OBLIKU, AL SAŽEŽE SVE OBLIKE NERAZORNOM TAJNOM VATROM. iPAK SI UPORNA,PREZRENA SUZO,UZDIŽUĆI U MENI SVOJE OPUSTOŠENO CARSTVO. UPINJEŠ SE IZ NAJDUBLJEG U MENI IZ BEZBROJNOG SREDIŠTA MOG BIĆA, VOJSKO,PLIMO. RASTEŠ, ŽEĐ TVOJA ME DAVI,ISTJERUJUĆI, TIRANKO, SVE ŠTO NE POPUŠTA TVOM BIJEDNOM MAČU.JOŠ SAMO TI ME NASTANJUJEŠ, TI,BEZ IMENA, JAROSNA SUŠTINO,ŽUDNJO PODZEMNA, BUNCAJUĆA. O GRUDI MI UDARAJU UTVARE TVOJE, BUDIŠ MI DODIR LEDIŠ MI ČELO I PROROČKIM ČINIŠ MOJE OČI. OPAŽAM SVIJET I DOTIČEM TE,NEDODIRLJIVA TVARI,JEDINSTVO MOJE DUŠE I MOGA TIJELA I PROMATRAM BORBU KOJU VODIM I SVADBE MOJE ZEMALJSKE. MOJE OČI NAVLAČE OBLAKE NA PROTIVNE SLIKE, A DRUGE SLIKE,DUBLJE, PORIČU, UZ VATRENO MUCANJE VODU KOJU POTAPA TAJNIJA I JOŠ GUŠĆA VODA.U VLAŽNOJ SVOJOJ TMINI SMRT I ŽIVOT, MIRNOĆA I POKRET, ISTO SU. -----------UPORNA BUDI, POBJEDNICE, JER POSTOJIM TEK ZATO_ŠTO TI POSTOJIŠ,I MOJA USTA I MOJ JEZIK STVORIŠE SE DA BI IZREKLI SAMO TVOJE POSTOJANJE I TAJNE SLOGOVE TVOJE,RIJEČ NEOPIPLJIVU I DESPOTSKU,SUŠTINU MOJE DUŠE. SAMO SI SAN, ALI U TEBI SNIVA SVIJET I NJEGOVA NIJEMOST GOVORI TVOJIM RIJEČIMA. DOTIČUĆI TI GRUDI DODIRUJEM ELEKTRIČNU GRANICU ŽIVOTA TMINU KRVI, GDJE SE UDRUŽUJU OKRUTNA I ZALJUBLJENA USTA,JOŠ ŽELJNA RUŠENJA ONOGA ŠTO VOLE I OŽIVLJAVANJA ONOGA ŠTO RUŠE, SA SVIJETOM, NESTRPLJIVA I UVIJEK JEDNAKA SAMIMA SEBI, JER SE NE USTAVLJAJU NI U JEDNOM OBLIKU NITI SE ZADRŽAVAJU NA ONOME ŠTO SAZDAJU. ---VODI ME, USAMLJENICE, VODI ME KROZ SNOVE, VODI ME, MAJKO MOJA, PROBUDI ME IZ SVEGA,UČINI DA SNIVAM TVOJ SAN,ZAMAŽI MI OČI ULJEM, DA BIH,UPOZNAVŠI TE, SPOZNAO SEBE... Mexico, 1940.