U krletki, mala ptica, neko vrijeme bila,

skoro su joj tamo zakržljala krila.

U tamnici, o slobodi,svaki dan je snila,

sanjala je vjetar, miluje joj  krila.

 

Tamničar je pticu  neizmjerno volio,

hranu je i piće redovno donosio.

Ljepota je pticina, užitak mu bila,

a od pjesme njene, prožme ga milina.

 

Ipak, jednog dana, tamničar je shvatio,

u krletki i sam da bi mnogo patio.

Da je ptica, sanjao je, i da krila ima,

i da letii sretan, zračnim prostranstvima.

 

Iz sna tako shvatio je, da nepravdu čini,

krletku je otvorio sa rječju:“Izvini“.

Nije dugo potrajalo, da ptica se snađe,

i slobodu kroz vratašca, ubrzo pronađe.