Šta ću ja koja nikad na kiši plesala nisam
sa nekim ko zna korake?
I da li sam uzalud trčala luda
za godinama što su davno odmakle?

Šta da radim ja koja nikad nisam
vrhovima prstiju dotakla dugine boje?
Što željela sam sutone podjeliti sa očima
onim najljepšim što ne bijahu moje.

I zašto sada da pišem pjesme
ljubavne,slatke,kad u njima nisi?
Jer i kada ćutim i krijem riječi
u svakom mom dahu još uvijek ti si.

Ne reci mi zbogom zabludo moja
zapleši bar jednom pod kapima kiše.
Pomiluj me osmjehom bar ove noći
nek trepet srca ljubavlju diše.