Samo da se smirim,

i ne bojim,

prestanem predviđati,

s oprezom

što će mi se dogoditi,

u nepoznatim zakucima budućnosti.

Samo da se pustim,

onome što mora doći,

bez zabrinutosti i tjeskobe,

zaželjeti dobrodošlicu,

svemu što će me počastiti,

svojim dolaskom.

Neće to biti nešto spektakularno,

 novo i neočekivano,

jer jednom davno,

 sama sam pokrenula,

lavinu događanja,

nekom svojom mišlju,

 nekom svojom željom.

Biti će to susret sa mnom iz prošlosti,

savršeno naciljan,

da me pronađe,

gdje god se nalazila.

Nema se smisla skrivati,

bježati pred sobom,

nego se zagrliti i s ljubavlju zahvaliti,

baš na svemu,

što će doći.