Rapsodija u crnom

Na zgarištu se čuje samo dječji plač.

Iz ruševina crni dim se vije.

Opet je netko isukao mač,

dok se pod maskom pravednika krije.

 

To se pohlepnici igraju šaha,

i nije ih briga za sitne figure.

Povlače poteze do posljednjeg daha;

za novim bogatstvom neprestano žure.

 

Uz ratne bubnjeve, sa smiješkom na licu,

Sotona igra svoj mrtvački ples.

Oko istine ispreda bodljikavu žicu,

a pravdu je već odavno strpao u lijes.

 

Njegovi podanici ispijaju pred bitku,

crnoga vina svoj posljednji kalež.

A kada izvuku sablju si britku,

za njima je samo pustoš i palež.

 

Po svijetu siju svoje crno sjeme,

a ljudska su srca najplodnije tlo.

Vrbuju ljude u đavolje pleme,

u kojem dobrotu zamjenjuje zlo.

 

Šest crnih ratnika k’o grom ubojiti,

šest opakih sila, moćnih k’o sam đavo,

čarolijama svojim žele ljude uvjeriti

da je posve krivo ono što je pravo.

 

K’o crna zmija sa otrovnim zubima,

zavist nove žrtve neprestano traži.

Uvlači se u njedra neopreznim ljudima

što žive u svijetu poroka i laži.

 

Kada gnjev raširi svoja crna krila,

topla krv se lije i padaju glave.

Tada mudrost nestaje kao dobra vila.

U zaborav odlaze sve njezine slave.

Iluzija je k’o nevina djevojka u bijelom,

što putuje s vjetrom i vozi crnu kočiju.

Natjera nas da se poistovjetimo s tijelom

kada navuče sjenku preko naših očiju.

 

Ludilo svijetom vlada od šale.

Skoro svakoga kupi za šaku sreće.

Pravi od ljudi jadne budale

što se istini nikada pokloniti neće.

 

Požuda je slatka na samom početku,

al’ na kraju, gorka voćka što u svačijem srcu zri,

ona može na posljetku,

natjerati čak i sveca da siluje svoju kći.

 

Zbog velike pohlepe i malo lažne sreće,

ljudi jedni drugima rado prave grob.

Bez duhovnog znanja, bogatstvo je tek smeće,

a najveći moćnik – svojih čula rob.

 

‘Čovjek’; oh kako to samo gordo zvuči,

a često je gori od obične zvijeri.

Sami crni đavo u dnu srca čuči

i poziva ljude kroz paklene dveri.

 

U svačijem se srcu nekad čuje plač.

To duša naša gorke suze lije.

Oko nje je đavo posadio drač,

pa se zbog toga zadovoljno smije.

 

Dublin, 25/06/04