U te rane jutarnje sate gledam svoje rascvale usne, jezik pamti gorak okus tvojih usana. Sjeverni vjetar jutros je pomilovao moje oči, zašumio u trepavicama i spustio mi pogled prema travi zgaženoj na putu. Bezbrojne želje se uskovitlale u virovitim grudima, koljena su zadrhtala dok sam prolazila tvojom ulicom. U te rane jutarnje sate sjećam se kako je bilo dobro ono vino što se cijedilo niz moj vrat, dok si me tješio šapatom kojim se tješe rasne životinje i dok si u toj disharmoniji  dignutih ruku naglašavao hladnoću svog plavog pogleda. U takva jutra te se obično sjetim sa radošću rijetkosti i punoćom zapostavljanja zraka u grlu. Napisao si prigodne stihove jednog dana i otpuhnuo ih prema meni , dok sam se ja bacala u noćne mreže tuđih ruku i proklinjala dan kad sam ostala bez tebe. Iz tih mreža se još izvlačim i želim da mi se i dalje cijedi vino niz vrat i da se želje uskovitlaju u još virovitijim grudima pa da konačno prestanem željeti ovakva jutra, kad sam, kao i onda, bila samo s tobom.