Razmišljam...
o ostavljenim
tragovima na stazi
života...o
mirisu netom pokošene
livade pod malenim
stopalima...
usamljenim lutkama,
što čekaju još
kod uzglavlja djevojčice
s crvenim vrpcama
na kikicama...
nekim dalekim obalama,
do kojih nikad nisam
stigla kroz
brodolome djevojaštva...
pa se pitam...
kamo ide danas...
pred odškrinutim
vratima možebitnog
sutra...
Srcem nazirem nekoliko
rima...za utjehu
pred kušnjama jedne
mlade žene...i..
razmišljam...o
vječnoj težnji duše,
da spozna sebe samu,
i utaži glad..
lišena okova sumnjičavog
razuma..
da jednostavno-
bezuvjetno voli...
bglavac
edin.kecanovic
