U svitanje dana  probudi me glasan žvižduk lokomotive

Na tračnicama  ukriženih bezbroj puta netko putuje....

Sniva li pritom ili pak budno prati kako promiću krovovi kuća?

Prati li cestu, onaj vidljivi dio puta

Ili pak oblake bijele što njega slijede?

Zatitra li suza na oku za onim što netom prođe?

Osjeti li bol u duši ili tek netom probuđenu sreću?

Jedan pogled u nebo i ptica visoko u letu

Zanjihana grana kroz vjetar jurećeg vagona

Na livadi nekoj srna podigla glavi 

Zeleni se rijeka u dubokom klancu

Neka tišina u polupraznom kupeu

Onaj putnik preko puta njemo gleda u daljinu....

Otvorena knjiga u krilu spava

A priča tvoja i moja  u njoj živi i traje....

Baš kao i ovo dugo putovanje....