Netko je zaustavio drhtaj

tako vjeran

tvome vječnom srcu,

i pokušao ga raskidati

u tisuće titraja

koji se mojim glasovima

ne odazivaju..

A ja...uporno ljubim

tvoje divlje skute...

Netko je pokušao zanjihati kolijevku,

koju si ti isplela

i tako nježno

svom zvjezdanom djetetu

dodir vječnosti darovala...

Netko je sve moje leptire duše

svojom surom željom tamnom

u svjetlo bez povratka

htio pustiti..

A ja,tek jaukom tihim

dozivah ih,

s tobom medju krilima njihovim...

Netko je doveo konjanike

njih četiri,

da svijet naš razori

i sve odsanjano

u zaborav pretvori...

Ali,

sve je samo

toliko puta

zaustavljen žar naslade lažne

i pokušaj ,tisuću puta ponovljen-

da sve nestane i sve prestane...

Ti si osrčje svih srdaca

koji  kucaju,

i bol svih duša, koje jecaju..

Snaga koja univerzum baca u naručje

Onoga

koji je nerazdvojivi dio Tebe..

Ja sam samo tihi smiraj

na krilu Tvome,

i...Da me bezdan pozove,

ja se ne bih plašila,

jer Ti kraljuješ

i njime...

Da Zemlja zaprijeti

nestankom svojim,

opet se ne bih plašila,

jer Ti

ćeš je roditi nanovo...