Zeno neznana, gospo blagorodna,
onoga za kim moje srce zudi,
da vas sad voli, znaju Bog i ljudi,
o srcu mome on zboriti ne sme
nikada nikom, ni cime probudi,
kao cvet na biljci, na dusi mi pesme.

Ja znadem, gospo, kako on glavu spusta
u blede ruke kad bol ga ljubavni skoli,
ja znam kako on mrzi, kako voli.
Ja znam, vi ste mu sad zivot i sreca,
a ja mu bejah bol i svetinja.

On sanja ljubav ukraj vaseg skuta,
i srca vasa ko zvezde su srodna;
al', zeno neznana, gospo blagorodna,
misao na mene kao avetinja
ja znam da sada vasim domom luta