Nemam više u vidokrugu daleka nebeska tijela što se eliptično točno gibaju svojim zacrtanim pravcima. U vodi nečije oči gledaju i traže dno. To je mjesto gdje se uči, prizna i zaboravlja. Nalaktila sam se na prozor i u dalekom horizontu mladog predvečerja tražim na nebu neki oblačić, koji ima oblik tvojih očiju. Nečiji pogled me promatra, ali postojiš kao prepreka za sve druge što mi žele prići. Rasplinuo bi ih sve u pet smjerova, rasplinuvši tako i mene. Između trepavica osmijeh odleti uvijek kad se sjetim tebe. U svjetlosni okvir stavljam tvoju sliku i vidim da ta modra idila donosi blaženstvo kad god te pogledam. U podzenim hodnicima još nam lutaju duše jer se nisu srele. Kao neka rajska stvorenja traže se u tim nepoznatim koridorima, a znam da će im anđeli pomoći da se sretnu.